Jedan od načina obrade senzornih stimulansa i elemenata koji su sakupljeni tokom istraživanja može biti reprodukovanje iskustava putem priče. Metodi mogu biti brojni, ali važno je da vrijednosti prepoznate u prostoru budu prikazane i ponovo obrađene. Osmišljavanje verbalne ili vizuelne priče, pozorišne predstave ili bilo kojeg drugog narativnog sredstva pomaže učenicima/ama da konceptualizuju iskustva, da ono što im je prostor prenio učine razumljivim za druge, da suprotstave različita mišljenja.
Ključna pitanja
- U odnosu na određenu vrijednost, koji elementi prostora se mogu smatrati resursom, a koji opasnošću?
- U kakvom su odnosu „elementi-resursi“ i „elementi-opasnosti“?
- Koje aktivnosti mogu izazvati valjanu i održivu promjenu u ovim odnosima?
Ciljevi učenja
- Prepoznati kako odnosi između individualnih elemenata mogu uticati na vrijednost koja se pripisuje cjelokupnom prostoru.
- Razviti vještinu interpretiranja i procjenjivanja mogućnosti za unapređenje i opasnosti po održivi razvoj određene terotorije.
- Razviti sposobnost kritičkog razmišljanja o mogućnostima transformacije određenog prostora.
Očekivanja od procesa učenja
- Razviti proces procjenjivanja.
- Razviti sposobnost diskutovanja i interakcije sa drugima.
- Razviti sposobnost identifikovanja relevantnih elemenata prostora i prepoznavanja njihove uloge resursa ili opasnosti.
- Razviti sposobnost definisanja problema i razmatranja mogućih rješenja.
- Razviti kritičko razmišljanje i usvojiti nova znanja iz interakcije među domino pločicama.