Obilazak i posmatranje

Druga faza u procesu učenja primjenjuje terensko istraživanje, kao glavni metod za interpretaciju konteksta studije slučaja. Polazeći od rezultata brainstorminga, cilj je prepoznati specifične elemente prostora i odnose među njima koje sadrže vrijednosti. Cilj je, u osnovi, pomoći učenicima/ama da shvate da pojam vrijednosti prostora nije apstraktan, već se odnosi na realno životno iskustvo i na realne komponente tog prostora.

Predlažu se različiti pristupi u tumačenju vrijednosti prostora kroz direktno posmatranje:

• analitički (sakupljaju i bilježe elemente i informacije, kao eksterni posmatrači);
• aktivni (ispituju prostor, kao interni posmatrači);
• interaktivni (kontakti sa prostorom, ljudima i elementima, kao posmatrači učesnici/ce). Da bi učenicima/ama pomogli da kritički i pažljivo posmatraju otvoreni prostor i građevine u svom okruženju, predložene su i „igre kroz koje se uči“: posmatranje običnog na „neobičan“ način, igranje sa rastojanjem i promjenom mjesta sa kojeg se posmatra, upotreba svakodnevnih sredstava na neobičan način.

Ova faza počinje nastavnikovim/cinim odabirom vrijednosti prostora na koje se treba fokusirati tokom istraživanja. Izbor treba napraviti zajedno sa učenicima/ama između pojmova nastalih tokom brainstorminga. Biće postignuti bolji rezultati ukoliko više nastavnika/ca radi zajedno: u tom slučaju može se istraživati više različitih vrijednosti prostora i primjenjivati različite istraživačke aktivnosti, tako što će se rad organizovati u paralelnim sesijama (učenici/ce u odjeljenju se mogu podijeliti u više grupa, od kojih bi svaka trebalo da istražuje jednu vrijednost i realizuje jednu specifičnu aktivnost), ili, ukoliko ima dovoljno vremena, u više sesija u nizu (u ovom slučaju svi/e učenici/e istražuju sve vrijednosti prostora, a za svaku je namijenjena jedna specifična aktivnost). Još interesantniji rezultati mogu se postići ako učenici/e različitih odjeljenja i/ili razreda rade istovremeno na istoj studiji slučaja, a bave se različitm vrijednostima i koriste različite pristupe.

Istraživanje se realizuje tako što se prati određena putanja. Određivanje rute mora imati u vidu vrijednosti prostora koje će se analizirati i mora omogućiti posmatranje i ispitivanje što je moguće većeg broja važnih elemenata u odabranom prostoru: karakteristične prirodne i fizičke osobine, prostori na kojima se mogu uočiti tradicionalni i savremeni načini života, mjesta koja karakteriše specifična upotreba, istorijska mjesta itd.

Terensko istraživanje može se realizovati primjenom jedne od pet nastavnih tema. One sadrže različite tipove aktivnosti, tehnike, materijale i sredstva. Cilj je omogućiti nastavnicima/ama da odaberu ono što će najviše odgovarati studiji slučaja i vrijednostima prostora koje će se istraživati, uzrastu učenika/ca i njihovim interesovanjima, rasporedu u procesu učenja i nastavnih predmeta koji će njim biti obuhvaćeni, kao i vremenu i resursima koji su na raspolaganju u samoj školi. Prije početka istraživanja, nastavnici/ce pažljivo objašnjavaju učenicima/ama glavne korake aktivnosti koju će izvoditi i rezultate koji se očekuju od te aktivnosti.

Konkretnije, prva istraživačka aktivnost usmjerena je na na opis elemenata prostora koji pozitivno ili negativno utiču na određenu vrijednost prostora i povezivanje sa njihovim lokacijama na mapi (vidjeti: Aktivnost u procesu učenja - Crveno i plavo. Kritičko posmatranje). Druga aktivnost se bavi odnosima između morfologije mjesta, načina na koji se koriste i ko ih koristi, pri čemu se za prikupljanje informacija koriste stare fotografije (vidjeti: Aktivnost u procesu učenja: „Korisne“ fotografije, „Strpljivo posmatranje“). Treća aktivnost podstiče na razmišljanje o odnosima između prirodnih elemenata prostora i elemenata koji su rezultat čovjekovog rada, o tome da li su elementi više ili manje uklopljeni u okruženje. Ponovo koristimo fotografiju da bismo zabilježili rezultate posmatranja (Aktivnost u procesu učenja: Prirodna kolekcija). Iskustva sakupljena u „dnevniku“ i bilježenje svih senzornih inputa obilježja su četvrte aktivnosti, u kojoj se posebno naglašava važnost perceptualnih odnosa (Aktivnost u procesu učenja: Priroda tijela kao prvog prostora koji zauzimamo). Peta aktivnost upućuje učenike/ce da razmisle o potrebama i navikama životinjskih i biljnih vrsta u datom prostoru, kako bi bolje razumjeli njihove potrebe i odnose sa fizičkom sredinom, a do informacija će se doći fotografisanjem i sakupljanjem predmeta (Aktivnost u procesu učenja: Perspektive).

Detaljniji opis realizacije ovih aktivnosti može se naći u Radnim listovima za nastavnike/ce i Radnim listovima za učenike/ce.

---

Odabir putanje

Organizacija kružne putanje (na kojoj bi škola bila polazišna tačka i cilj) olakšava realizaciju terenskog istraživanja. Ukupna udaljenost ne bi trebalo da prelazi 4 do 6 km i treba da odgovara uzrastu učenika/ca i njihovoj moći koncentracije. Nastavnici/ce bi trebalo da testiraju putanju prije nego što počnu rad sa učenicima/ama, kako bi precizno izdefinisali potrebno vrijeme i tačke na kojima se treba zadržati i realizovati određene aktivnosti. Načelno je informacija o vremenu potrebnom za ovu aktivnost data u Radnim listovima za nastavnike/ce; ono podrazumijeva da će se učenici/ce zaustaviti više puta kako bi mogli da posmatraju, bilježe i fotografišu i zato će istraživanje trajati duplo duže od obične šetnje. Prije početka istraživanja, nastavnici/ce treba da pripreme mapu mjesta i označe putanju na njoj. Fotokopiju mape treba da dobiju svi učenici/ce. Takođe, nastavnici/ce moraju imati u vidu da će učestvovati veliki broj učenika/ca i zato bi učenike/ce trebalo podijeliti u više grupa, a svaku će voditi po jedan/na nastavnik/ca.