Grafički materijal

Upotreba grafičkog materijala može pomoći u obuci učenika/ca da:

• se orijentišu u prostoru;
• tumače prostor i njegove glavne osobine;
• postanu svjesni/e vrijednosti prostora, problematične upotrebe i aktivnosti u tom prostoru;
• upoređuju prošle i sadašnje situacije i na taj način uvide da se vremenom dešavaju promjene;
• razmišljaju o budućem razvoju prostora (Fridl, 2007).

Slijede opisi pojednih tipova grafičkih materijala:

Ortofotografije

Ortofotografija je fotografija napravljena iz vazduha koja je geometrijski korigovana procesom rektifikacije kako bi razmjer bio ujednačen. Za razliku od drugih vrsta fotografija iz vazduha, ortofotografija je ekvivalentna mapama i može se koristiti za mjerenje udaljenosti. S obzirom na to da su podešene za topografski reljef, na distorziju objektiva i nagib fotoaparata, one predstavljaju „precizne“ reprezentacije površine zemlje. Zato su ortofotografije prilično jednostavne za čitanje i mogu ih koristiti i mlađi/e učenici/ce u prvim fazama predloženog procesa učenja, da bi se orijentisali/e u prostoru i označili/e lokacije i materijale sakupljene tokom istraživanja.

Topografske mape

To su mape velikih razmjera (obično 1:25.000, 1:10.000 i 1:5.000), koje prikazuju lokacije sa velikim brojem različitih geografskih karakteristika, kao što su: reljef, naselja, vode, putevi, obale, državne granice. Topografske mape obično izrađuju i ažuriraju institucije za istraživanje i izradu mapa u jednoj državi i pri tom koriste metodu fotogrametrije, a organizovane su na više posebnih listova. Kako ortofotografije ne sadrže toponime (imena gradova, sela, voda i građevina), konturne linije, granice i sl., topografske mape predstavljaju odlično sredstvo za orijentisanje u prostoru i najbolje odgovaraju detaljnoj analizi nekog prostora. Njihova upotreba zahtijeva nešto viši nivo kartografske pismenosti nego ortofotografije i zato se mogu koristiti za aktivnosti starijih razreda osnovne škole.

Stare tematske mape

Stare tematske mape se koriste radi uvida u to kako su se u proteklom istorijskom periodu razvijale aktivnosti na određenom prostoru. Kartografski i ikonografski materijali koji su izrađivani u prošlim vjekovima imaju veoma važnu ulogu jer pomažu učenicima/ama da razumiju upotrebu zemljišta i prostorne procese u prošlosti, njihov odnos sa ekonomskom i socijalnom situacijom, kao i da prepoznaju tragove sredine u kojoj su živjeli. Zatim, upoređivanje mapa iz različitih perioda omogućava učenicima/ama da razviju istorijsku perspektivu, pomaže im da uoče promjene u prostoru i navedu u čemu se to razlikuju od savremenih transformacionih procesa. Na taj način učenici/ce će lakše shvatiti kako su se mijenjale vrijednosti prostora i prepoznati koje su to vrijednosti bile važne u prošlosti, a koje su važne danas.

Stare fotografije

Od početka 20. vijeka na ovamo, tehnika crno-bijele fotografije je postala veoma rasprostranjena. Kako je veliki broj starih fotografija sačuvan u muzejima i arhivima (a i štampane su u knjigama), one mogu biti važan izvor informacija o izgledu prostora u prošlosti, o načinu života ljudi koji su na tom prostoru živjeli, što bi pomoglo razvoju kritičkog sagledavanja prostornih, socijalnih i ekonomskih promjena.

3 - D digitalni modeli prostora

Trodimenzionalni digitalni modeli često daju jasniju sliku prostora od dvodimenzionalnih slika. Kada se analizira planina ili brdovito područje, na primjer, osjenčeni digitalni model reljefa je mnogo bolji za razumijevanje morfologije određene teritorije. Danas, različiti pretraživači na Internetu nude besplatan pristup 3-D modelima površine zemlje (između ostalih, Google Earth Application koji se može preuzeti na sajtu http://earth.google.com/download-earth.htlm). Kako je veoma slična pravoj slici, 3-D slika može nastavnicima/ama biti veoma korisno sredstvo za ilustrovanje prvog opisa područja studije slučaja.

Mape namjene prostora

Urbani planeri najčešće izražavaju svoje vizije budućeg razvoja u formi opšteg plana i plana jednog mjesta, koji se odnosi na grad i njegovu širu okolinu, ili na neko pojedinačno mjesto. Planovi gradova se sastoje od pisanog teksta, regulative i različitih mapa namjene prostora koje obuhvataju i analizu i projektovanje. Na lokalnom i regionalnom nivou, poseban naglasak je na funkcijama koje ima dati prostor i na lokaciji postojećih i novih naselja, javnoj imovini, trgovinskim i proizvodnim oblastima, infrastrukturi, zelenim urbanim prostorima, ruralnim i prirodnim oblastima. Uloga gradskih i regionalnih planova je da definišu detaljne kriterijume i uslove organizacije urbanih naselja, kao i strukturalnih odnosa između građevina i otvorenog prostora, javnog i privatnog interesa. Njih obično izrađuju profesionalci i službenici na zahtjev javnih institucija i dostupni su u Kancelariji za planiranje grada. Danas, međutim, mape namjene prostora urbanističkih planova mogu se pronaći na Internetu. Veoma je važno upoznati učenike/ce sa postojanjem i namjenom urbanističkih planova. Kao građani koji mogu aktivno učestvovati u procesu razvoja prostora, moraju poznavati vještine tumačenja i razumijevanja sredstava koja se koriste u planiranju prostora.

Simulirani prikaz uticaja na prostor i modele

Kompjuterski programi danas omogućavaju pripremu simuliranih prikaza koji prikazuju građevinu, prostor ili sredinu po završetku planiranog razvoja. Zajedno sa tradicionalnim „pravim“ modelima, simulirane prikaze („virtuelne“ modele) sve češće koriste i arhitekte u planiranju i prezentovanju konceptualnih planova, a i sve su zastupljeniji na web stranicama kompanija koje se bave planiranjem novih građevina i urbanističkih planova. Ako „virtuelni“ modeli mogu da olakšaju ocjenu pozitivnog ili negativnog uticaja koji postoji u procesu transformacije prostora, izrada „pravih“ modela -maketa (čak iako se rade od jednostavnog materijala – kartona, odloženog ili recikliranog materijala – i u kratkom vremenskom intervalu) može da direktno uključi učenike/ce u grupni rad, razgovor, kao i da im pomogne u razradi koncepta dok razvijaju svoje praktične vještine.

Kompjuterske igrice

Veliki broj kompjuterskih igrica ima za cilj upoznavanje sa principima arhitekture i urbanog planiranja. Neke su dostupne na Internetu, kao npr. SimCity (http://simcity.ea.com), Urban Plan 2001, u kojoj igrač dobija ulogu urbanog planera (http://www.rapidarcade.com/full.php?id=2844). Igrač ima na raspolaganju ograničeni budžet uz pomoć kojeg treba da rasporedi kuće, radnje, škole, firme koje će obezbijediti posao stanovnicima, zatim uslužne djelatnosti, zelene površine. Kada se igrica završi, igraču se ukazuje na to šta je morao imati u vidu i šta je moglo biti bolje urađeno. Poeni se dobijaju na osnovu broja ljudi koji žive u novim naseljima, stepenu kriminala, broju radnih mjesta itd. Mobilnost. Grad u pokretu je igrica koja se više bavi pitanjima održivog razvoja, a cilj je planiranje grada pri čemu se vodi računa o mobilnosti, promjenama izazvanim u okolini i saobraćaju, i obezbjeđuje se bezbjedan i lak pristup poslovnim zgradama, šoping centrima i objektima za odmor i rekreaciju (http://www.mobility-online.de).

Uspješnost rješenja koja ponudi igrač mjeri se indikatorima održivosti. Naravno, kompjuterske igrice ne mogu zamijeniti znanje koje se stiče učenjem na otvorenom i direktnim iskustvom u prostoru. Međutim, one mogu biti interesantno dodatno sredstvo koje će motivisati učenike/ce na razmišljanje o izazovima, zahtjevima i problemima sa kojima se suočava prostorno planiranje. Igrice se mogu koristiti kada nastavnik/ca ocijeni njihov specifičan sadržaj i ciljeve (Fridl, 2007).

Primjeri primjene mapa u praksi

Dopremanje hrane

Metodom brainstorminga možemo početi raspravu o omiljenom voću učenika. Učenici će najvjerovatnije pomenuti lokalno i egzotično voće. Nastavnik zapisuje par kontradiktornih primjera voća koje raste lokalno (npr narandže sa sjevernih obala Sredozemlja, u poredjenju s bananama koje su uvezene sa Kariba). Atlas svijeta ili nacrtane mape koriste učenici da, i) nadju svoju zemlju na karti; ii) nadju zemlju porijekla egzotičnog voća i označe putanju kako je dospjela do njihove zemlje (kamion, avion, kamion ili kamion, brod, kamion). Učenici viših razreda osnovne škole mogu koristiti razmjeru na karti za računanjeudaljenosti i vremena potrebnog za transport voća brodom do njihove zemlje. Aktivnost se nastavlja raspravom o pojmu "dopremanje hrane" u smislu vremena i energije koji su potrebni uz korelaciju s cijenom, raspoloživosti tokom cijele godine, itd. U sledećem koraku učenici mogu vršiti istraživanja kako bi saznali kolika dobit od kg voća ide proizvođaču, te dati ideje o tome kako bi se odgovornije pristupilo pri kupovini svježih proizvoda.

Crtanje skice slobodnom rukom

Učenicima možete dati zadatak da naprave mapu koja odražava šetnju putanjom kroz šumsko području. Grupe treba da rade samostalno tj, da ne gledaju šta i kako crtaju druge grupe. Na početku im je neophodno objasniti da treba da uključe bilo koji elemenat koji otkriju tokom šetnje za koji smatraju da je važno da se o njemu treba diskutovati i informsati druge grupe. Dobijene mape odražavaju učeničke osobenosti jer su se usresredili na različite aspekte okoline kao što su biodiverzitet, turističke usluge, druge ljudske intervencije estetika, itd. Ove mape kokazuju koliko snažna subjektivna percepcija prostora može biti. Moguće je za te mape da budu korištene kao uvod ili da služe kao neformalni evaluacioni materijal u bilo kom nastavnom predmetu. U kasnijoj fazi, (npr. nakon povratka u učionicu) vještina pravljenja mapa može se razviti na sistematski način gdje se od učenika zahtijeva da dodaju elemente i simbole koji će mape napraviti čitljivim za posjetioce (kao što su orijentacija pomagala, planinarenje simbola, imena ulica, itd).

Toponimi ili imena mjesta

Toponimi ili imena mjesta mogu ispričati zanimljive priče: u određenom području mogu pružiti informacije, npr. o vrsti zemljišta i njegovim prevladavajućim klimatskim uslovima (npr Slano), njegove vode, kanjoni, ili bunari (npr Crno jezero, Tople vode, opština Piva, Nevidio), postojeće vegetacije ili vrsti poljoprivrede (npr Jasikovac, Lipovo), preovladajućeg profesionalnog zanimanja (npr), itd

U slučajevima prošlih osvajača različitih civilizacija imena u ne-maternjem jeziku mogu biti očuvana, a imena koja su preživjela od davnina otkrivaju informacije o području starom hiljadu godina. Počevši s geofizičkom mapom, od učenika se zahtijeva da naprave vezu između imena mjesta i fizičkog okruženja. Oni mogu potvrditi svoju tezu gledanjem bibliografije ili intervjuisanjem stanovnika, naročito starijih osoba. Poredeći moderne mape sa preživjelim zapisima ili gravure iz prošlosti, učenici su u mogućnosti vidjeti kako je ekosistem evoluirao i kako su se imena naselja mijenjala kroz istoriju.

Višestruke mape

Dok rade u grupama, od učenika se očekuje da naprave različite tematske mape pomoću prozirne folije (na temelju zajedničkog obrasca), tako da postavljanjem jedne folije na vrhu mogu biti napravljene druge korelacije. Na primjer, mapa vodosnabdjevanja će se sastojati od sukcesivnih prozirnih slojeva koji pokazuju, respektivno:

• Prirodne izvori vode (rijeke, jezera, potoci);
• Slivna područja prirodnih voda (riječnih);
• Predložene planove za kanale za navodnjavanje i mjesta snabdjevanja vodom;
• Naselja (farme, sela, itd) danas, u nedavnoj prošlosti i davnoj prošlosti;
• Postojeće infrastrukture (putevi, pruge, električni vodovi, sistemi za odlaganje otpada, odlagališta otpadnih voda i odlagališta otpada);
• Karakterizacija regije (npr Natura 2000), i korištenja zemljišta (npr šuma, močvare, područja za ispašu, farma).

Aktivnost orijentacije

Orijentacija je vrlo popularan sport u skandinavskim zemljama. Ona se temelji na otkrivanju obilježenog mjesta s neke kontrolne točke i sa jedinom pomoći kompasa i topografske karte. Najbolje mjesto za aktivnost je šuma, ali i druge moguća mjesta su urbani parkovi, stari gradski centri itd. Moguće je raditi to pješke, ali čak i sa krpljama, skijama, itd. Aktivnost orijentacije s različitim nivoima težine su odgovarajuće i za niže i za više razrede osnovne škole. Djeca uče kako da koriste kartu i kompas i interpretiraju ono što je oko njih; učenici viših razreda osnovne škole testiraju sebe i treniraju vještinu orijentacije. Koraci su sljedeći:

• Uvod. - Nastavnik predstavlja aktivnost, objašnjava topografiju, koncept razmjera i simbola, kako nacrtati kartu (npr njihove škole). Digitalni uređaj i multimedijski može se koristiti radi privlaćenja pažnje.
• U području.- Učenici u malim grupama dobijaju kompas i topografsku kartu i informaciju šta da traže. Brifing o pravilima igre (sigurnost, vrijeme, poštovanje, timski rad) se određuje plenarno. Aktivnost orijentacije može imati oblik takmičenja između grupa ili kao obuka koju sprovodi nastavnik. Grupe se kreću okolo tragajući za objektima, dok nastavnik ostaje u "bazi" i daje pojašnjenja oko nekih pitanja oko kojih su učenici u dilemi.
• Debrief. – Na kraju, grupe ukazuju na način na koji su ostvarili timski rad, porede rezultate i raspravljaju o prednostima i nedostacima aktivnosti.

Kartografska pismenost

Nastavnici/ce odlučuju koju će vrstu grafičkog materijala koristiti na osnovu vještina u crtanju i čitanju mapa kojima su ovladali njihovi/e učenici/ce. Vještina čitanja mapa zavisi od nivoa kognitivnog razvoja, ranijeg iskustva u korišćenju grafičkog materijala, situacija u kojima su se materijali koristili, sposobnosti da apstrahuju kartografsku informaciju. Vještina crtanja mapa zavisi od učenikovog/cinog razumijevanja perspektive i projekcije, poznavanja kartografskih simbola i sposobnosti da razumije objašnjenja data u legendi, sposobnosti da odredi lokaciju u koordinatnom sistemu (u relativnom i apsolutnom smislu), da razumije razmjer i povezane odnose između distanci i oblasti, da razumije cilj mape i djelove njenog sadržaja.