Proces nastave/učenja koji se zasniva na izučavanju nekog specifičnog elementa (predmeta) je od posebnog značaja za obrazovanje o održivom razvoju. Vrijedost ovog učenja temelji se na direktnom iskustvu koje se stiče direktnim kontaktom i interakcijom izmedju učenika i predmeta odnosno elemenata nekog prostora. Ovakav pristup omogućava učeniku da preko svojih čula ostvari direktnu vezu sa predmetom što u krajnjem dovodi do povećanja interesovanja. Na ovaj način nastavnik može privući pažnju svih učenika, a posebno onih koji ne reaguju dobro na pisane tekstove. Metod se preporučuje narocito za mlađu populaciju učenika.

Bilo da su poznati, nepoznati ili tajanstveni predmeti, oni stimulišu čula, stvaraju vizuelnu memoriju, proizvode kognitivne simbole i pomažu razumjevanje abstraktnih koncepata.

Na primjer glinena posuda za vodu može generisati mnoge diskusije koje uključuju njeno porjeklo, vrijednost kao posude za domaćinstvo ili kao dio porodičnog nasleđa, načina na koji je dospjela u porodicu (na primjer kao miraz ili nasljedstvo), socijalni položaj prethodnih vlasnika (ukoliko je ime vlasnika ili grnčara utisnuto na njoj)

Predmeti takođe služe kao prenosnik ideja i poruka koje jezik možda ne može iskazati. Mnoge veze su skrivene u i medju predmetima: ekološke, biološke, istorijske, hemijske, arheološke, geološke, itd. Zasigurno u kontekstu obrazovnog programa značenje datog predmeta zavisi od zrelosti i znanja nastavnika.

Prednosti procesa nastave/učenja koje se zasniva na izučavanju konkretnih predmeta su sledeće:

Kroz praktično iskustvo, svi tipovi obrazovnih ciljeva (kogntivni, psihomotorni, afektivni) su podjednako obuhvaćeni.

Izučavanje nekog konkretnog predmeta je po prirodi istraživačkog karaktera

Odnosi se na holističko i interdisciplinarno proučavanje nekog predeta (npr. stara ribarska ili poljoprivredna alatka, kućancko posuđe i sl.) i može pomoći u generisanju pitanja, otkrivanju informacija koje se odnose na kulturne, istorijske, tehnološke, društvene i vrijedonosne aspekte, što se filtrira kroz lično iskustvo učenika.

Ono eliminise jezičku barijeru. Posebno je korisno u današnjim multikulturalnim učionicama gdje neka djeca mogu da imaju poteškoće u izražavanju ili u slučajevima kada učenici imaju ogranicenja.

Razvija socijalne vještine posebno u pogledu komunikacije medju različitim generacijama. Često starijeg člana porodice pitaju o upotrebi stare alatke ili uređaja, kao što je mlin za kafu ili razboj, što može djelovati zbunjujuće za djecu.

Tumačenje pitanja za pojam konzerve, može uključiti: Zašto je napravljena od ovog materijala, Zašto se odlaže na ovaj način, Kada će doći do njenog razlaganja, Šta su dijetetske navike osobe koja ju je bacila, Kako bi njeno prisustvo moglo biti eliminisano u ovom području, Šta je bilo na tom mjestu prije 100 godina.

Očigledno je da odgovori na ova pitanja možda nikada neće biti konačna: ljudi različito tumače objekte, u zavisnosti od njihove percepcije i različite pozadine. Ovo je dobra prilika za učenike da prezentuju i podrže svoje stavove, razviju vještine aktivnog slušanja i izgrade uzajmno poštovanje. U svakom slučaju nastavnik mora uvijek imati na umu da su objekti i okolnosti jednostavno stimulansi koji prenose važne poruke namjenjena učenicima. Ovo se može odnositi na ponašanje posjetilaca u prirodi, potrošačke navike, osiromašenje prirodnih resursa i sl.

Tokom ocjenjivanja obrazovnih ishoda nastavnik i učenici treba da imaju u vidu da je za „učenje čitanja“ predmeta i prikupljanje novo stečenih iskustava na postojeća saznanja potrebno više vremena. Vrijednost metoda je i u individualnoj percepciji i analizi vještina na duže staze. Ovo je teško odrediti sa nekom tačnošću tokom samog obrazovanja.

Razvoj vjestine igara Osjećaj - opis i tumačenje

Nakon obilaska terena, različito aromatično bilje je smješteno u zasebne kese. Učenici pokušavaju da pogode šta se nalzi u svakoj kesi jednostavno mirišući. Od njih se takodje može zahtjevati da kažu riječ ili metaforu za biljku koju omirišu.

„Didirni stvari“ – opis

Razni predmeti od različitog materijala, teksture i oblika se nalaze u istoj torbi. Od učenika se očekuje da formulišu hipoteze o sirovini od kojih su predmeti sačinjeni (organski ili neorganski materijal), porjeklo i sl.

Crtanje predmeta – opis

Učenici sjede u parovima okrenuti ledja u ledja. Učenik A bira i detaljno opisuje jedan predmet dok učenik B pokušava da nacrta taj predmet na osnovu opisa ne znajući o čemu se radi.

Pogođanje predmet – posmatranje i analiza

Učenik zamisli neki neoobičan predmet iz istraživane oblasti. Ostali učenici pokušavaju da pogode o čemu se radi postavljajući 10 pitanja na koje odgovori mogu biti da ili ne (broj pitanja može varirati u zavisnosti od predmeta). Učenici izvlače zaključak na osnovu značaja i redoslijeda pitanja.

Mogucnosti predmeta – analiza

Učenici treba da predlože što je više moguće različitih upotreba predmeta, npr. marama, spajalica, i sl. Nakon toga treba da navedu imena drugih predmeta koji mogu biti korišteni za istu namjenu.

30 pitanja o jednom predmetu – zapažanje

Učenici posmatraju jedan predmet iz grupe (npr. komad ribarske mreže ili štap) i treba da postave 30 pitanja o tom predmetu. Ovakva aktivnost pokazuje učenicima koliko mnogo informacija mogu prikupiti o jednostavnom svakodnevnom „beznačajnom“ predmetu, u zavisnosti kako ga posmatraju.

Zaplet – zapažanje

Koristeći seriju fotografija predmeta pronađenih u polju, učenicisamostalno biraju jednu i opisuju ono što vide na fotografiji u jednom pasusu. Jedan po jedan pasusi se naglas čitaju, a preostali učenici pokušavaju da pogode koji se predmet opisuje.

Muzej - klasifikacija

Pojedinačno ili u grupama od učenika se traži da klasifikuju predmete koji su prikazani u muzeju ili izlozbenom salonu. Naravno za svaku klasifikaciju treba da obrazlože svoje kriterijume (upotreba, materijali, velicina, sl.)

Prica koja povezuje predmete – interpretacija

Naizgled nepovezane predmete (ne više od 7) koji su pronađeni na gomili izvučemo iz torbe i od učenika zahtijevamo da sastave pricu koja ih povezuje. Kome bi mogli pripadati? Iz kojeg razloga? Kada? Sta se desilo poslije? I tako dalje.

Vremenska kapsula – interpretacija

Vremenska kapsula je kontejner u kojem su moderni predmeti smjesteni, a potom pohranjeni da bi ih ljudi otkrili za 100 godina. Učenici se dogovaraju oko kriterijuma i izbora predmeta koji će se sačuvati kako bi mogli da prenesu određenje poruke za buduće generacije.

Ekološka kolekcija

Na osnovu otkrića u toku posjete prirodnom području, učenici kreiraju kolekciju karakterističnih biotskih i abiotskih predmeta

Nakon uvodnog izlaganja nastavnika o ekološkim konceptima kao što su vrste, životinjsko carstvo, biocenoze, biotop, lanac ishrane, stanište i sl. od učenika se zahtijeva da prikupe karakteristične predmete sa terena.

Jedan po jedan učenici smještaju predmete u kutiju pravdajući svoj izbor koristeći koncepte o kojima se diskutovalo ranije. Kolekcija treba da predstavlja jedinstvo i raznovrsnost datog zemljišnog stanista.

Uloga nastavnika je da oblikuju kolekciju prema realnosti životne sredine. Nastavnik može kvalitetno diskutovati elemente kao što su bogatstvo vrsta ili sorta, propadanje vrsta usljed ljudskih aktivnosti i sl. Nakon diskusije učenici mogu probati da obogate kolekciju u drugom krugu.

Nakon povratka u učionicu, učenici boje kutiju koristeći boje zemljišta i vegetacije pejzaža. Oni mogu zalijepiti uzorke minerala, zatim posute čestice pijeska i sl. kako bi napravili efekat koji liči na realnost.

U toku školske godine može se pripremiti nekoliko sličnih kutija pri čemu svaka predstavlja specifičnu vrstu ekosistema (npr. močvara, marina, šuma i sl.). Učenicima treba dati jasna uputstva na početku, da ne uklanjaju žive biljne ili životinjske organizme, već da prikupljaju samo one u raspadanju (npr. opalo lišće, uginule insekte, perje ptica, zmijske kože, sisarke, djelove kostiju, napola pojedeno voće i sl.). Kada se nešto mora ukolniti (npr. tragove, ekstrakte životinja, gnijezdo, živog gustera ili pticu, itd.) učenici to samo fotografišu. Da bi ova ativnost sprovela uspjesno, nastavnik mora imati iskustva u praćenju. Kao nastavak ove aktivnosti, naročito u slučaju učenika, oni mogu sprovesti individualna istraživanja za pojedine vrste ekosistema.d